Poštovani,otvorenje izložbe GORAN PETERCOL / SILVO ŠARIĆ – “Tête à tête” (U četiri oka) održat će se u četvrtak, 21. studenog u Francuskom paviljonu s početkom u 19 sati. Izložba je otvorena do 30. studenog, radnim danom i subotom od 12 do 20 sati.&nbsp;Naslov izložbe “Tête à tête” (u slobodnom prijevodu Licem u lice ili U četiri oka) naznačuje okolnosti u kojem je nastala izložba dvojice umjetnika, Silva Šarića i Gorana Petercola. S jedne strane suočeni sa striktnim pravilima privremenog useljenja u zaštićeni prostor Francuskog paviljona, a s druge s međusobnim usklađivanjem u pronalaženju rješenja. Vertikala je izazovna ali čini se nesavladiva zbog nemogućnosti vješanja na strop. Savršeno kružni oblik prostora (unutarnji promjer 28 m, površine 615 m2) izvorno zamišljen kao izložbeni prostor, doziva ideju kruženja i preplitanja. Nema sumnje da je najvažnija karika međusobno uvažavanje, jednog prema drugom i spram prostora samog – nema uboda, ni trvenja, samo blago odmicanje, ponekad naslanjanje. Vrlo brzo postane jasno da je za izlaganje u paviljonu nužno prijateljevati, da je pravilo igre meko dodirivanje – arhitekturu treba ostaviti po strani, djelovanje preseliti u zračni trbuh paviljona. Tako Šarić i Petercol polaze od teme ograničenja. Rade u prilog pretpostavci da umjetnik ne radi iz slobodne volje nego po nužnosti. Podbadaju tvrdokorni mit o bezgraničnoj slobodi stvaranja umjetnosti (i umjetnicima kao slobodnim ljudima?). I sklapaju ugovor o nenapadanju: razmišljaju pragmatično – kako zabranu okrenuti u prednost, iskoristiti ono što tu već postoji – uhvatiti svjetlo kojeg ovdje ima na pretek – ostaje samo pitanje kamo ga smjestiti, jer, hoće li se vidjeti? Da li ga sakriti?Preslikavajući situacije iz stvarnog života u kojem rješavanje zadataka i preskakanje prepreka predstavlja skoro pa svakodnevni trening, odlučuju se za princip mekog pristupa u radu sa svjetlom i site-specific formom koju razvijaju kroz nekoliko postupaka: svjetlosnim projekcijama, prenošenjem formi s jedne na drugu površinu (refleksije svjetla iz reflektora, projektora ili zrcala). Zalažu se za prevladavanje svakovrsnih zapreka tako što izazivaju ustaljene načine gledanja na stvari: umjesto da ih se riješe, prisvajaju zatečeni izložbeni inventar kao dio svojih radova (stalci, ogledalo), a situaciju ograničene slobode u radu iznose suzdržano i konstruktivno, kroz same radove – Šarić u opisu rada Maksimalna blizina navodi: dva magneta postavljena su tako da im se polovi odbijaju i u takvom odnosu oni su najbliže što mogu biti. Ta misao proizlazi iz zaključka da općenito stvari koje izgledaju kao posljedica slučajnosti, to uistinu nisu. Baš kao što magneti ne mogu dalje od svoje maksimalne blizine, tako je teško ne ići maksimalno daleko i dotaknuti zid paviljona. Na tu se misao nadovezuje Petercol radom Na podu udvostručena sjena stiliziranog oblika, u kojem staklo na zid naslanja pomoću jastuka.&nbsp;Jasno da nisu svi radovi proizišli iz propisanih pravila djelovanja, neki su nastali iz mnoštva senzacija u prostoru – akustike, oblika i refleksija. Šarić reagira na intenzivno djelovanje svjetla pa se u radu Lom osvrće na optički fenomen refrakcije (privid loma na čvrstim stvarima koje prolaze kroz tekućinu), i to tako što olovku u čaši doista lomi i stvara privid da je uronjena u vodu. Percepcijsku zbrku proizvodi s namjerom da poljulja promatrača i uskrati mu očekivani rezultat.&nbsp;Petercol reagira iz svoje učestale prakse razmišljanja o međuprostoru, zoni zaštićenoj od pogleda većine i nasumice se odlučuje za neobjašnjiv čin – u monumentalnom, geometrijski čistom, dvoranskom paviljonu traži skrovito mjesto – ugao kakvog u prostoru nema, jer je tlocrt paviljona okrugao. Kako bi ga dobio, izrađuje objekt od drva u kojeg smješta stolac i osvjetljava ga (Udvostručeni zid i međuprostor).Birajući svjetlo kao prikladan medij za politike nedodirivanja, obojica se dovijaju kako napraviti svjetlosni rad unutar arhitekture u kojoj prirodno svjetlo dominira. Neočekivano, Šarić postavlja Crnu sliku, dvostruku dijaprojekciju koja funkcionira prema nepisanom pravilu vidljivosti – određenu površinu vidimo na temelju kontrasta s okolnim prostorom – tako svijetli rubovi fotofilma projicirani na zid omogućuju da crno polje (crna slika) između njih, postane uočljivo.&nbsp;Gdje počinje a gdje završava umjetnički rad, kao i pomicanje granica izvan onog na što smo naviknuti, nezaobilazno je pitanje u situacijama poput ove. Petercol bi rekao da treba djelovati u datom trenutku, što ističe dvaput: radom Udvostručeno privlačenje gdje objekt (magnet na podu) i rasvjetno tijelo (izvor svjetlosti) postaju cjelina i zajedno čine rad, suprotno nepisanom pravilu da rad i njegovo osvjetljenje nemaju suštinske veze jedan s drugim (svjetlo služi radu da bude vidljiv); slično vrijedi za rad Simetrija u kojem stupa u odnos s podnim poklopcem koji služi pokrivanju ulaza u skladišni prostor. Umjesto da ga ignorira i zaobiđe, on ga želi učiniti još vidljivijim: njemu nasuprot postavlja plohu linoleuma jednake veličine, a odvaja ih pomičnim stalkom iz kućnog inventara. Higijena ponašanja navodi ga na razmišljanje: i otvor i skladište i stalak i umjetnički rad – sve je jednako bitno!&nbsp;Objektom Blizu i daleko Šarić se vraća njegovoj omiljenoj temi ambivalencije vidljivog i nevidljivog. U vrlo jednostavnom asamblažu na postamentu, zrcalo obavlja dvojaku funkciju – istodobno zakriva pincetu i otkriva njen skriveni dio. Ujedno i otvara pogled (reflektira) u izložbeni prostor kojeg nismo u mogućnosti vidjeti dok gledamo u rad na postamentu. U prvi plan postavlja njemu zanimljiv proces otvaranja pogleda izvan samog objekta kojeg gledamo.&nbsp;Motivirani pronalaskom neočekivanih rješenja obojica se bave percepcijom. Šarić je zaokupljen trenutnim gledanjem i što sve ono može proizvesti (neizvjesnost i varljivost čina gledanja, kao i čvrste forme), dok Petercolova primarna zanimacija ostaje kako progledati, probuditi nevino oko koje gleda mimo navike da umjetnost (rad) odvajamo od onoga što to navodno nije (‘ko kaže da ne može biti?). (Predgovor, Sabina Salamon)&nbsp;BIOGRAFIJE&nbsp;GORAN PETERCOLRođen je 1949. godine u Puli. Diplomirao je 1975. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, izlaže od 1975. Predstavljao je Hrvatsku na Bijenalima: u Sao Paolu (1994), Veneciji (1995) iIstanbulu (1995). Sudjelovao je na međunarodnim izložbama poput Trigon ’89 (Aktuelle Kunst), Trigon ‘92. (Identität : Differenz, Eine Topographie der Moderne 1940-1990) u Grazu; Translucent Writings, Neuberger Museum of Art at Purchase, New York (1994); Kommentar zu Europa 1994, Museum Moderner Kunst Stiftung Ludwig, Vienna (1994); Honey&amp;amp;Blood, Essl Collection, Klosterneuburg, Vienna (2003); In the Gorges of the Balkans, Kunsthalle Fridericianum, Kassel (2003); Light Art from Artificial Light, ZKM, Karlsruhe (2005); Unlimited, Art Basel, Basel, (2009); Negative Space, ZKM, Karlsruhe (2019.). Više je puta samostalno izlagao u Galeriji Grita Insam u Beču i Galeriji Gregor Podnar u Berlinu i Beču te ifa-Galerie u Bonnu (1998); Galerie Stadtpark u Krems an der Donau (2022). Retrospektivno je izlagao: crteže (Bez struje) u Gliptoteci HAZU u Zagrebu (2006.); Predmeti, Klovićevi dvori u Zagrebu (2011.) i Ne brini o poetici, ona će doći sama u MMSU u Rijeci (2019.). Živi u Rijeci i Rovinju. SILVO ŠARIĆRođen je 1965. godine u Puli. Diplomirao je skulpturu na Odsjeku za likovnu kulturu Pedagoškog fakulteta u Rijeci 1990. Od 1991. do 1998. godine, živio je i radio u Rimu. Kao dobitnik Arts Link stipendije boravio je na studijskom boravku u New Yorku i Bostonu 1998. godine. Od 1998. zaposlen je pri Hrvatskom restauratorskom zavodu, a od 2008. do 2012. radio je kao vanjski suradnik na Akademiji primijenjenih umjetnosti Rijeci. Član je HDLU-a Istre. Za svoj rad dobio je više nagrada i priznanja.<h2> </h2>

GORAN PETERCOL / SILVO ŠARIĆ – “Tête à tête” (U četiri oka) -izlozba u Francuskom paviljonu

Četiri kćeri (Four Daughters, Les filles d'Olfa)Žanr: dokumentarniTrajanje: 107 min.Godina: 2023Redatelj: Kaouther Ben HaniaUloge: Eya Chikhaoui, Tayssir Chikhaoui, Olfa Hamrouni Između svjetla i tame stoji tunižanka Olfa, majka četiri kćeri. Jednog dana njene dvije starije kćeri nestaju. Kako bi popunila prazninu koja je ostala iza njih, redateljica Kaouther Ben Hania poziva profesionalne glumice i osmišljava osebujan filmski mehanizam koji će skinuti veo sa životnih priča Olfe i njezinih kćeri. Četiri kćeri jedinstveno je filmsko iskustvo, intimno putovanje nade, pobune, nasilja, međugeneracijskog prijenosa i sestrinstva koje će dovesti u pitanje same temelje naših društava. Dokumentarna forma pomiče granice filmskog izlaganja kako bi dala glas hrabrim i kompleksnim ženama. Ulaznice po cijeni od 3 eura kupite na blagajni kina, na ulaznice.hr te na njihovim prodajnim mjestima. ﻿<img src="http://161.53.174.14/wp-content/uploads/2024/11/cetiri_kceri.jpg">

Kaouther Ben Hania: ČETIRI KĆERI

Frank Wedekind: BUĐENJE PROLJEĆA

Nakon rasprodane Rijeke i Osijeka,&nbsp;jedan od najpopularnijih komičara&nbsp;regije,&nbsp;Srđan Dinčić&nbsp;nasmijat će&nbsp;zagrebačku&nbsp;publiku svojim&nbsp;stand up&nbsp;specijalom „Merkur beskućnik”.Petak,&nbsp;22. studenog&nbsp;u&nbsp;20:00,&nbsp;Kino SC, Zagreb Karte su u prodaji&nbsp;online na&nbsp;<a href="https://www.mojekarte.hr/hr/stand-up-show-srdzana-dincica-%E2%80%9Cmerkur-beskucnik%E2%80%9D-zagreb/ulaznice-623049.html" rel="noopener noreferrer" target="_blank" style="color: rgb(0, 0, 128);">mojekarte.hr</a>&nbsp;po cijeni od 13€&nbsp;i 11€&nbsp;u pretprodaji,&nbsp;odnosno 15€ na dan predstave.Srđan Dinčić jedan je od pionira beogradske stand up scene te se ubraja među najomiljenije stand up komičare regije. U svojoj 13 godina dugoj karijeri nastupao je po Srbiji, zemljama regije i bijelom svijetu. Kad je došao do brojke od 1500 nastupa, prestao ih je i brojati. Prvi je među komičarima sa naših prostora koji je obišao 50 gradova i napunio dva Doma sindikata u Beogradu. Mnogi ga znaju sa televizije, kao scenaristu i sudionika emisije „Večer sa Ivanom Ivanovićem“. Ležeran stav, veseo ton i česte improvizacije u komunikaciji sa publikom, razlog su zbog kojih Srđana opisuju i kao neprikosnovenog kralja komedije koji je i sinonim za inteligentan humor. Spontano i nenametljivo Srđan na svojim nastupima nasmijava publiku (a nerijetko i samog sebe) provodeći je kroz bizarnosti svakodnevnih životnih situacija, familijarnih odnosa, priče o braku, prijateljima, susjedima pa čak i rođenoj djeci, i općenito – sarkastično se i bez tabua dotiče realnosti koju živimo. Kolege ga zbog čestih fora o životinjama u šali nazivaju Ezopom srpske stand up scene. Srđanovi nastupi uživo uvijek su rasprodani, iz publike se svako malo čuje "legenda", dok sa svojim ranijim specijalom drži titulu najgledanijeg balkanskog stand upa na You Tube-u.Ako vam treba mnogo smijeha i pozitivne energije (a sigurno vam treba), onda dođite po svoju dozu u petak, 22. studenog u 20:00 u Kino SC. Ako baš morate plakati, plačite od smijeha uz Srđana Dinčića i njegov stand up specijal „Merkur Beskućnik”! <img src="http://161.53.174.14/wp-content/uploads/2024/11/Image_Alex_Dmitrovic_0035-1-scaled.jpg">

Omiljeni regionalni stand up komičar Srđan Dinčić stiže u&nbsp;Zagreb

<h2 style="--tw-border-spacing-x: 0; --tw-border-spacing-y: 0; --tw-translate-x: 0; --tw-translate-y: 0; --tw-rotate: 0; --tw-skew-x: 0; --tw-skew-y: 0; --tw-scale-x: 1; --tw-scale-y: 1; --tw-pan-x: ; --tw-pan-y: ; --tw-pinch-zoom: ; --tw-scroll-snap-strictness: proximity; --tw-gradient-from-position: ; --tw-gradient-via-position: ; --tw-gradient-to-position: ; --tw-ordinal: ; --tw-slashed-zero: ; --tw-numeric-figure: ; --tw-numeric-spacing: ; --tw-numeric-fraction: ; --tw-ring-inset: ; --tw-ring-offset-width: 0px; --tw-ring-offset-color: #fff; --tw-ring-color: rgba(59,130,246,.5); --tw-ring-offset-shadow: 0 0 #0000; --tw-ring-shadow: 0 0 #0000; --tw-shadow: 0 0 #0000; --tw-shadow-colored: 0 0 #0000; --tw-blur: ; --tw-brightness: ; --tw-contrast: ; --tw-grayscale: ; --tw-hue-rotate: ; --tw-invert: ; --tw-saturate: ; --tw-sepia: ; --tw-drop-shadow: ; --tw-backdrop-blur: ; --tw-backdrop-brightness: ; --tw-backdrop-contrast: ; --tw-backdrop-grayscale: ; --tw-backdrop-hue-rotate: ; --tw-backdrop-invert: ; --tw-backdrop-opacity: ; --tw-backdrop-saturate: ; --tw-backdrop-sepia: ;">L. Barić/S. Milardović: VISIBABA</h2>

Premijera autorskog projekta glumice i glazbenice&nbsp;Maje Posavec&nbsp;Mamina kći vuk&nbsp;održat će se u&nbsp;četvrtak, 28. studenog u MM centru u 20 sati. Ulaz s pozivnicom. Reprizne izvedbe na rasporedu su 29. studenog i 2. prosinca.Na simboličan i poetičan način predstava preispituje utjecaj bajki na naš odgoj i kulturu. Koje verzije bajki poznajemo i jesmo li sigurni da je to jedina i prava verzija? Bajke prate naše odrastanje, cilj junaka ili junakinje iz bajki jest odrasti, no čini se kako je junakinjama u novijoj povijesti ove književne vrste ta mogućnost otežana zastrašivanjem te nametnutim idealima ljepote i dobrote. Za dramaturgiju je zadužena Nikolina Rafaj, autorsku glazbu Maja Posavec, kreativni suradnik je Dražen Šivak, a predstavu izvode Tanja Smoje, Rok Juričić i Maja Posavec. Predstava je nastala u produkciji UO Grupa i Teatra &amp;TD. Bogati, gdje je tvoje junaštvo?Vodo, gdje je tvoja sreća? Bajke su uvijek pomalo drugačije, pri svakom novom pripovijedanju. Pošto su se izvodile pred publikom, pripovjedač je često znao u bajke na licu mjesta utkati novine iz svakodnevice što je bajke na neki način postavilo u funkciju lakmus-papira vremena u kojem su nastale. Baš zato što je bajka nestalna, odnosno veoma živa forma, o čemu svjedoče i brojne suvremene reinterpretacije&nbsp;u porastu, težnja ovog projekta je u bajci tražiti odgovore na pitanja današnjih čitatelja, odnosno gledatelja-slušatelja, naglasila je&nbsp;Nikolina Rafaj. U ovoj predstavi također se bavimo pitanjima: “Jesu li nas bajke koje su služile propagandi i održavanju ženskog straha uspavale? Tko je junakinja danas, zašto princ i gdje su Vještice kad nam trebaju? Što kad ni Crvenkapica ni Vuk ne mogu naći put? Je li Pepeljuga na kraju sretna? Možemo li uopće postaviti ta pitanja, a da ne upadnemo u stare zamke? otkrila je autorica&nbsp;Maja Posavec. Autorski projekt&nbsp;Maje PosavecIzvode:&nbsp;Tanja Smoje, Rok Juričić i Maja PosavecGlazba:&nbsp;Maja PosavecDramaturgija:&nbsp;Nikolina RafajScenografija i video projekcije:&nbsp;Julia SturaKostimi: Ana PaulićOblikovatelj rasvjete i zvuka:&nbsp;Filip PacakGlazbeni suradnik:&nbsp;Mark MrakovčićKreativni suradnik: Dražen ŠivakProducentica:&nbsp;Nina Križan *Istraživački dio procesa predstave nastao je u rezidencijalnoj podršci Centra mladih Ribnjak i Hrvatskog centra ITI.

Maja Posavec: MAMINA KĆI VUK

Đurinović/Matoković/Sauerborn/Manojlović: POZDRAVI POZDRAVIMA

Kalendar evenata

L. Barić/S. Milardović: VISIBABA

L. Barić/S. Milardović: VISIBABA