Kultura

Otvorenje izložbe Hommage Galeti održat će se u petak, 21. lipnja u Galeriji SC s početkom u 19 sati, a o čemu se radi, provjerite do 29. lipnja, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati. Također, u petak, 28. lipnja održat će se i projekcija filmova Ivana Ladislava Galete u MM centru u 20 sati.Ivan Ladislav Galeta, hrvatski je filmski i audiovizualni autor (Vinkovci, 9. 5. 1947. – Zagreb, 7. 1. 2014.).Završio je studij Pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1981). U razdoblju od 1977.– 1990. vodio je Multimedijalni centar Studentskoga centra Sveučilišta u Zagrebu i stvorio od njega vodećeg prikazivača alternativnih filmskih i video programa u Hrvatskoj. Od 1993. predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti, na smjeru Multimedija. Autor je na više područja audiovizualnih umjetnosti; najpoznatiji je po eksperimentalnim filmovima i instalacijama, foto instalacijama i zvukovnim projektima. Dobitnik je više nacionalnih i međunarodnih priznanja te Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (2011.); djela su mu otkupljena u više svjetskih galerija i muzeja. Glavna je tema njegovih djela začudna percepcija i na njoj temeljena transcendentna duhovnost.Važniji javni nastupi po godinama / izdvojeno 1974., Zagreb, Galerija Studentskog centra, Kretanje, izložba, 28.03. do 06.04. 1983., Hyeres, 19. Festival International de Jeune Cinema, projekcija 02. do 10.04. 1998., London, The Lux Centre, projekcija, 01. – 12. 07. Rotterdam, Cinema Mediternee Kroatie, projekcija, 07. – 22.11. 2002., Paris, Scratch Projection, projekcija,17.12. 2012., Udine, K3 filmski festival, retrospektiva filmova, projekcija i predavanje 23.08. Winterthur, Međunarodni filmski festival, retrospektiva filmova, predavanje, 09.11.GALETA PO BROJEVIMAProšlo je čitavo desetljeće od smrti Ivana Ladislava Galete (1947. – 2014.). Okrugli broj, i nije jedini jer se za života opsesivno bavio brojevima. Za brojne znamenke kojima se služio teško bi se moglo reći da su bile okrugle. Doduše, ne na prvi pogled, no pomnijim istraživanjem strukture njegovih fotografija, eksperimentalnih filmova ili pak instalacija slobodno se može govoriti o kružnim cjelinama, bilo u pogledu količine predmeta korištenih za instalacije bilo po montažnoj strukturi pojedinih eksperimenata. Na naslovnici Vijenca potkraj siječnja 2014. objavljena je fotografija instalacije čovjekova kružnog kretanja od rođenja do smrti, počevši s dječjim kolicima, triciklom, biciklima raznih profila i veličina, popularnog Fiat vozila („fiće“) iz sedamdesetih, bolničkog kreveta, invalidskih i završno mrtvačkih kolica.* Sveukupno 14 vozila u instalaciji iz 1974., ravno četrdeset godina prije Galetine smrti i, nastavi li se niz, zamjenom dviju krajnjih znamenki u godini njezine realizacije vraćamo se u godinu autorova rođenja. Dakle, htio to ili ne, njezin je autor pokrenuo matematički slijed kojeg, u trenutku postavljanja raznih pomagala na kotačima, vjerojatno nije bio svjestan. Niti je itko od poznavatelja njegovih aktivnosti nešto slično očekivao. Već činjenica što je posebnu pozornost poklanjao magičnim kvadratima s višestoljetnim pedigreom otvorila mu je portal prema začudnim kombinacijama znamenki. One su (znamenke) bile u funkciji kružnoga kretanja, čak bi se moglo govoriti o svojevrsnom fokusu na „suncostaj“. Galeta je bio opsesivni brojač kadrova, počevši od ranih filmskih eksperimenata, analognih dakako, u kojima je sa zadrškom, primjerice od 216 sličica u naslovu Dva vremena u jednom prostoru nastojao usporiti kućno kretanje jedne obitelji. Kao da je sukcesivne faze banalne filmske radnje želio ugurati u isti trenutak velikog ekrana. Film je tehnološki dotjerao deset godina nakon „instalacije od kotača“ s naslovnice hrvatskoga dvotjednika. Medijski će sinkronicitet nastaviti u kasnijim eksperimentima, u „filmskom svrdlu“ PiRâMídas 1972 – 1984 dovršenom iste, simptomatične 1984. i analognom eksperimentu s vaterpolskom loptom tri godine poslije. U prvome je kružno putovanje željezničkom prugom u perspektivnu točku i natrag temeljio na kompleksnoj matematici filmskih kadrova, u drugome je proširio dimenziju perspektivne točke na loptu vodenoga sporta i zacementirao je u središte filmskog kadra. Nije teško zaključiti kako je kožnati artefakt medijskom manipulacijom pretvoren u metaforu Sunca, u središte od vode i vatre oko kojega se dramatično vrte tijela sportaša i refleksi svjetla. U filmu Water Pulu 1869 – 1896. Galeti više ne treba vremenska kapsula za putovanje u središte piramide. Ono je (središte) sada stabilno, nepomično i zrači svjetlost, a medijske su oluje gurnute na periferiju. Malotko od poznavatelja njegova rada može sa sigurnošću razabrati na što se odnose godine na kraju naslova. Vrlo vjerojatno u igri je vremenska zona impresionizma. Za života Galeta je spominjao dva umjetnika iz toga vremena, Van Gogha i Mađara Tivadara Csontváryja. Bez obzira na zakulisni kapacitet filma o vodi, „Suncu“ i svjetlosnim refleksima jedno je očito – njegov je autor bio svjestan kako je zamjena dviju završnih znamenki magičnog, kružnog učinka. Ne samo što je izmijenio njihov redoslijed nego ih je okrenuo na glavu. Šestica i devetka su zahvalne za slične „filmske“ radnje. Analognim se permutacijama služio i u medijskom eksperimentu sa Chopinovim klavirskim valcerom (Klavir, naprijed-natrag, 1977.; Wal(l)zen, 1989.) Na kraju, nije sve u filmu, medijske su levitacije i okretanja na glavu znatno šira. Moguće ih je čitati u instalaciji zrcalnog ping-pong-stola. Također i na jednom plakatu iz kolekcije zagrebačkog MSU-a na kojem je izokrenuo pozicije dva oka istog lica. Plakat je iz 1979., iste godine kada je spojio zrcalo na ping-pong-stol te je od dvaju bicikala sastavio jedan s dva volana, hibrid koji bi istodobno trebao voziti u oba smjera… Željko Kipke*Pod nazivom Kretanje instalacija je postavljena u Galeriji SC-a potkraj ožujka 1974.MAG MEDIJA Filmski i autorski univerzum Ivana Ladislava Galete (1947. – 2014.) izdvaja se iz konteksta hrvatskoga eksperimentalnog filma i videa, veoma specifičnim i njemu svojstvenim odrednicama. Odrednice se temelje na ekspanziji i izmjeni inače uobičajenoga filmskog jezika, naracije, ritma i likovnosti. Medijska istraživanja Galeta sustavno provodi, od samoga početka pojave videa i eksperimentalnog filma 60-ih godina 20. stoljeća. Riječ je o nekonvencionalnoj i neobičnoj primjeni slike i zvuka. Galeta, i sliku i zvuk, smatra ravnopravnima unutar medijskog izraza, pridajući i jednom i drugom segmentu iznimnu, minucioznu važnost. Ivan Ladislav Galeta nezaobilazna je osobnost medijske umjetnosti u Hrvatskoj, Europi i prekooceanskim zemljama poput SAD-a i Australije. Sfera Galetina interesa veoma je široka i krajnje efektna; multimedijalna umjetnost, eksperimentalni film, video, instalacije, fotografija, performans, pedagoški i urednički rad, vizualna poezija, slikarstvo, instalacije, objekti itd., područja su u kojima se Galeta izvrsno snalazio, ostavljajući dubok i nenadoknadiv trag u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti. Galeta je s posebnom koncentracijom i specifičnom inventivnošću pristupao videu i filmskomu avangardnom izrazu. U svojim ranijim radovima prožetima snažnom simbolikom i ekstatičnom strastvenošću, navodimo npr. film Metanoia (1969.) i 16-milimetarsku projekciju filma u svemir, u prigodi izložbe Projekti, izvedbe održane u Galeriji suvremene umjetnosti na Gornjem gradu, 1979. g. (op. p.). Njegovi videoradovi TV ping-pong (1975./78.), Drop (1979.), Railway Station – Amsterdam (1979.), Lijnbaangracht Centrum (1979.) obiluju medijskim inovacijama i promatračkom oštrinom. Filmovi, poput Dva vremena u jednom prostoru (1976,/78,), dvostruko provlačenje filmske vrpce kroz dva projektora s odmakom od 216 slika, tematiziranje sadržaja proširenog filma (Expanded Cinema, nap. p.), kao i percepcije vremena u kojemu autor inzistira na transparentnosti vremena sažimajući sadašnje i prošlo vrijeme. Film Naprijed-natrag klavir (1977.) hommage je Fredericu Chopinu i njegovu jednominutnom valceru. Istodobno, to je i inicijativna najava filma PiRaMidas, s tom razlikom da je zvuk, odnosno zvučno-slikovna petlja ovdje u autorovu primarnom fokusu. Autorova je sugestija povratak na vječni početak svekolikih procesa koji se odigravaju u fizičkom i metafizičkom svijetu. SFAIRA 1985-1895 (1971. – 1984.) tematizira odnos ljudi i skulpture u javnome prostoru (riječ je o skulpturi Ivana Kožarića Prizemljeno sunce, postavljenoj u centru Zagreba 1971. g., op. p.). Film je posvećen Arthuru Clarku kao i Stanleyju Kubricku i njegovu filmu Odiseja u svemiru 2001. (1968.). Kožarićeva je kugla ironičan nadomjestak kruga, kao i pravokutnog monolita iz Kubrickova filma. U Galetinu levitirajućem aranžmanu – svojevrsnom art izbjegavanju zakona gravitacije – film je snimljen skrivenom kamerom. Preko višestruke ekspozicije i pretapanja, dokumentarno bilježi vječno ispitivanje materije, geometrijskih relacija u umjetnosti i filozofiji. Famozni PiRaMidas 1972-1984 (1984.) filmsko je istraživanje spiralno-vizualnoga akcelerativnog ritma geometrijsko-likovne perspektive, fascinantno simboličko istraživanje jedne jedine centralno ugrađene, bezvučne filmske sličice i njene goleme potencijalnosti, višeslojno remek-djelo filmske trodimenzionalne metafizičke rekonstrukcije drevnih građevina. Water Pulu 1869 - 1896 (1987.) film je koji ne trpi nikakvu teoretsku interpretaciju, jednostavno ga treba gledati i doživjeti, a riječ je o čistom, apsolutnom filmu-eseju o impresionizmu u slikarstvu impregniranom zvučnim i kompozicijskim elementima, prepun matematičkih, simboličkih i kulturnih informacija. Background okvir jedna je gotovo nevažna vaterpolska utakmica u kojoj je kamera zadržavala centralnu i statičnu poziciju lopte u igri, sugerirajući biblijske motive postanka svijeta i vitalnu i simboličku važnost Sunca. Wal(l)zen (1989.) inačica je filma Naprijed-natrag klavir, ali s referencama na izokrenute umjetničke poteze svjetski relevantnog umjetnika Marcela Duchampa, kao i na koansku duhovnost zen-budizma.Galetini su filmovi milestone hrvatskoga eksperimenta. Epohalni znanstveno-umjetnički radovi, audiovizualne poeme, prožeti analizom vremena, prostora, likovnosti i boje, uokvireni filozofijom, ezoterijom i mistikom. Kroz svoja djela neizostavno je citirao i stare civilizacije, apostrofirajući eminentna imena iz povijesti mistike, filozofije, kao i umjetnosti poput Hermesa Trismegistosa, Pitagore, Platona, Henryja Davida Thoreaua, Clauda Moneta, Jamesa Joycea, Bele Hamvasa, Malcolma LeGricea i dr. Višestruko nagrađeni Galetini radovi nalaze se na distribucijskim listama značajnih europskih i svjetskih medijskih institucija za suvremenu umjetnost, galerija i muzeja. Ivan Ladislav Galeta kroz svoj iznimno vrijedan opsežan i fenomenalan ouvre uspio je spojiti, uravnotežiti i izjednačiti superiornost i bespogovornu važnost umjetnosti, znanosti i religije.Ivan Paić*fotografije su dokumentacija rada Ivana Ladislava GaleteVišestruki autoportret u nestajanju,1980.autor fotografija Igor Juran48. zagrebački saloni Identitetiu kustoskoj koncepciji Tee Hatadiodržan u Domu HDLU-a, Galeriji Bačvaod 26.6. do 20. 7. 2013. 

Film pogledajte 14. i 15. lipnja u kinu Forum s početkom u 20 sati. Ulaznice po cijeni od 3 eura kupite na blagajni kina sat vremena prije projekcije ili na https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798.Dream ScenarioŽanr: crna komedijaGodina: 2023 | Trajanje: 104 minRedatelj: Kristoffer BorgliDržava: USUloge: Nicolas Cage, Julianne Nicholson, Michael Cera, Tim Meadows, Dylan Gelula, Dylan BakerPaul Matthews je ni po čemu izuzetni sveučilišni profesor evolucijske biologije koji, poput mnogih muškaraca u srednjim godinama osjeća da mu je život udijelio loše karte. No uskoro se počne pojavljivati u snovima ljudi, od koje mnoge nikada nije upoznao. Zbog ove neobiče pojave Paul Matthews postaje celebirty, no sve će se naglo promijeniti nakon što snovi u kojima se pojavljuje postanu uznemirujući i nasilni.Američki debi norveškog redatelja Kristoffera Borglija, koji nas je prošle godine nasmijao svojom satiričnom crnom komedijom Bolesnica. Njegov Scenarij iz snova uvrnuta je crna komedija koja nadrealnu pretpostavku svoga zapleta koristi kako bi pružila satiričan pogled na suvremeno društvo i njegove vrijednosti. Glavnu ulogu odigrao je Nicolas Cage, a mnogi se slažu da lik Paula Matthewsa spada među upečatljivije koje je odigrao u svojoj bogatoj karijeri.

Kino SC, Francuski paviljon/ Ulaznice/ ULAZNICE.HR / Facebook/Autor i redatelj: Filip ŠovagovićIgraju: Ivana Roščić/Iva Visković, Nina Violić, Hrvojka Begović, Bernard Tomić, Damir Klemenić i Pavle VrkljanDramaturginja: Petra MrduljašVideo: Ivan Marušić KlifScenografi: Ivan Marušić Klif, Nataša KanceljakKostimografkinja: Barbara BourekIzrada maske “Mickey Mouse”: Dina KundihKoreografkinja: Anja ĐurinovićDizajn svjetla: Martin ŠatovićAsistent režije: Bernard TomićAutori glazbe i izvođači: Šimun Matešić, Fadil Abdulov, Fran Krsto Šercar i Filip ŠovagovićAutor pjesme „Fuck you“: Damir KlemenićTrailer: Josip ViskovićFokus ove drame temelji se na analizi uspona i pada jedne zagrebačke obitelji između tri rata. U središtu radnje su Ivica Klimoje, slavni kompozitor eksperimentalne glazbe, Nada Klimoje, njegova supruga i stvarna autorica njegova kompletna opusa te njihov sin Milan Klimoje, svećenik. Idilu njihova odnosa narušava nezgodna navika maestra Klimoja da u početku povremeno, a zatim sve češće noću nestaje iz obiteljskog doma.Jake ženske i muške glumačke snage srednje i mlađe generacije Ivana Roščić/ Iva Visković, Nina Violić, Hrvojka Begović, Bernard Tomić, Damir Klemenić i Pavle Vrkljan vode publiku kroz tri prostora − Kino SC, Veliku dvorani &TD-a i Francuski paviljon − kroz više desetljeća, bezbrojne likove, kroz film, glazbu, krize, odrastanja, pelene za odrasle, žuti prah u kutijama za filmske role, upaljače, opuške, zgarišta, sakristije, ukratko, kroz krhotine života iz kojih nastaje jedan posve novi mozaik. Glumcima se na sceni muzički pridružuju Šimun Matešić, Fadil Abdulov, Fran Krsto Šercar i Filip Šovagović.Postoji li u svakome uz želju za životom i želja za smrću? Jesu li umjetnost, vjera, karijera utočišta od te želje? Jesu li svi ti naši bjegovi i zasjede komični, tragični, groteskni ili naprosto dirljivo ljudski? Ova priča o popularnom pokojniku i njegovoj ženi, sinu, snahi, izvjesnoj Cici Violini i Ingeborg Goeteborg te mnogima drugima počinje 1934. godine i završava, ako ijedna priča završava, u sadašnjem trenutku. Prati dvije generacije obitelji maestra Ivice Klimoje, uglednog dirigenta i skladatelja kojemu je zapravo supruga Nada napisala popularni hit kojim je stekao imetak. Ako je istina da naši najdublji ponori zrcale kreativne visine do kojih bismo se mogli uspeti, obitelj Klimoje je jako, jako kreativna. Ivica i njegov sin Milan su narkomani te su primorani na cjeloživotno preispitivanje svojih pokušaja i promašaja, a njihove supruge Nada i Ida primorane su na cjeloživotno preispitivanje vlastitih mrakova kako se ne bi pretvorile u puko zrcalo tuđe (auto)destruktivnosti. Kada izgori komuna u kojoj se nakon dugog lutanja skrasio Milan, korisnici će biti premješteni u umirovljenički dom u kojem dane broji Ivica tako da će se otac i sin ponovo naći pod istim krovom, a umirovljenici i ovisnici se zapetljati u mrežu zrcalnih odnosa te se, ako im je uopće preostalo pitanja, zapitati postoji li starost te jesmo li možda svi uvijek isti, premda katkad i samima sebi neprepoznatljivi. (dramaturginja, Petra Mrduljaš)

Polukružna &TD, / Ulaznice/ ULAZNICE.HR / Facebook/Režija: Vanja JovanovićDramaturgija: Petra PlešeScenografija: Matej KniewaldGlazba: Marin ŽivkovićScenski pokret i kostimografija: Melisa NovoselOblikovanje svjetla: Dina MarijanovićIzvode: Tea Harčević, Zdenka Šustić, Ivan Simon, Luka Knez, Tin RožmanDizajn plakata: Ema TomašekAutorski projekt Mala zabava redatelja Vanje Jovanovića i dramaturginje Petre Pleše potaknut je našim osjećajem bačenosti u svijet koji smo naslijedili od svojih roditelja. Kom opanci, kom obojci, uglavnom se svede na to kako vam grah padne. Nasljeđe nije uvijek vikendica u Baranji, uglavnom je ono što od nas društvo očekuje. Pitanje je kako i možemo li se uopće nositi s time.Dragi svi! Evo mota mi se već neko vrijeme po glavi pa sam odlučio napisat…Zadnjih par mjeseci me nokautiralo… Prije dijagnoze nisam mogao ni zamislit što će mi ovo sve značit i želim vam zahvalit što mi svaki dan dajete razlog da se nečemu nasmijem. Vi ste jedini ljudi koji mi nakon dijagnoze nisu pružili sažaljenje već razumijevanje. Pretpostavljam da ćemo si svi prije ili kasnije presudit, znam da ja hoću, pa bi vas prije toga htio upoznat uživo. Mislio sam organizirat jednu malu zabavu za nas par, na svojoj vikendici u Orlovom Gnijezdu (ne možete umrijet a da ne vidite Baranju). Ja ću riješit alkohol, vi ponesite tko šta hoće jest… Realno nema nikog s kim bih radije proveo zadnju noć života nego s vama…

Premijera: 24. travnja 2024., Polukružna &TD, / Ulaznice/ ULAZNICE.HR / Facebook/Redatelj: Patrik SečenDramaturginja i autorica adaptacije: Karla MesekPrijevod: Zvonimir MrkonjićOblikovatelj svjetla: Martin ŠatovićScenografi: Patrik Sečen i Karla MesekKostimografkinja: Ana RokoSkladatelj: Ivan HlebićVizualni identitet: Sara Pavleković PreisUloge:MELCHIOR: Rok JuričićWENDLA: Melody MartiškovićMORITZ: Toni KukuljicaILSE: Ema ŠundeHANS: Damian HumskiDrama “Buđenje proljeća” Franka Wedekinda napisana je kao kritika institucija koje sudjeluju u odgoju i obrazovanju djece. Likovi odraslih predstavljaju nosioce institucionalnih vrijednosti, a likovi djece silu koja se pokušava oduprijeti tim vrijednostima. Podnaslov drame implicira kako se radi o dječjoj tragediji. Zbog problema u sustavu na koje drama ukazuje dvoje djece završava tragično: Moritz Stiefel počini samoubojstvo zbog neuspjeha u školi, a Wendla Bergman umre od posljedica ilegalno napravljenog pobačaja.Predstava “Buđenje proljeća” razlikuje se od drame Franka Wedekinda po izostanku likova odraslih.Izravne sukobe između likova odraslih i likova djece zamjenjuju odjeci tih sukoba, unutarnji sukobi i posljedice tih sukoba na odnose između likova djece. Prostor odriješen likova odraslih trebao bi biti prostor u kojem je moguće neopterećeno istraživanje seksualnosti, odnosa prema fantaziji, nasilju i smrti, ali to ne može biti. Iako se radi o adolescentskoj sklonosti istraživanju koja je dio odrastanja, posljedice prijestupa ostaju neizbježne.Predstava progovara o raspadu tek uspostavljenih svjetova i otvara pitanje društvene odgovornosti koje se tiče svih uzrasta.Ulaznice po cijeni od 8 € potražite na ulaznice.hr/r/Teatar_ITD i njihovim prodajnim mjestima te na blagajni &TD-a svakim danom (osim nedjeljom) od 11 do 13 sati te dva sata prije predstave. Studenti, učenici, umirovljenici, osobe s invaliditetom i branitelji na blagajni &TD-a mogu kupiti ulaznice za 4 €, a grupe od najmanje 10 ljudi (odnosi se na sve koji nisu nabrojani pod kategorijom popusti) za 6 € po ulaznici

Premijera predstave 14. 6. 2018., MM centar / Ulaznice/ ULAZNICE.HR / Facebook/Režija i tekst: Ivan PenovićDramaturška suradnica: Franka PerkovićIzvode: Matija Čigir, Domagoj Janković, Karlo Mrkša, Pavle Vrkljan, Bernard Tomić, Filip TriplatScenografija: Filip TriplatGlazba: Karlo Mrkša i Filip TriplatOblikovanje svjetla: Elvis ButkovićVideo: Ivan PenovićOblikovanje vizuala: Miran Bašić i Otto KušecProducent: Danijel PopovićFotografija: Damir Žižić, Sanja BistričićProdukcija: Umjetnička organizacija RUPER u suradnji s Teatrom ITD Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, uz potporu Ministarstva kulture RH i Grada ZagrebaTrajanje izvedbe: 165 minOpcije. OPCIJE te ubiju TIHO. Prividne opcije.Čine te društveno NEAKTIVNIM, čine te dijelom stroja. Opcije nas odjeljuju od svega onoga što je IZVAN njihove ponude. Čine te indiferentnim. Indiferentnim prema vječnom PARTYJU na kojem više nikom nije dobro. KATALONAC JE USPIO POBJEĆI NA VRIJEME, AKO JE UOPĆE ŽIV. NIJE NI BITNO.Kada uočimo krug unutar kojeg se vrtimo, dolazi ideja bijega. BIJEGA koji je u društvu doživljen kao ODUSTAJANJE. Ovo nije pametno izgovarati GLASNO.Živimo u internetskoj eri. OCEANU subjektivnih, interesnih, nametnutih informacija. Takva interakcija čini opcije LIMITIRAJUĆIMA. PREVIŠE ih je, a ni jedna ne nudi SVE ŠTO NAM TREBA. Zbog toga, prikazujemo sve što nam pada na PAMET. Sve što nam je NA UMU. Ne pričamo priču, prikazujemo kontinuirano stanje, predozirano INFORMACIJAMA. Ovi LIKOVI nisu dramski, oni dopuštaju da se drama događa drugdje.

MM centar / Ulaznice/ ULAZNICE.HR / Facebook/FRANZpo životu i djelu Franza Jägerstättera Autor teksta: Tomislav ZajecRedatelj: Rene MedvešekGlumi: Dado ĆosićScenografija: Tanja LackoOblikovanje svjetla: Aleksandar ČavlekOblikovanje zvuka: Nenad SinkauzSuradnik scenografa: Toni AndrijanićTrailer: Patrik IvačićFranza Jägerstättera (1907. – 1943.) po svemu običnog obiteljskog čovjeka, Drugi svjetski rat zatekao je na njegovoj njivi u austrijskom St. Radegundu. Međutim, nakon što je na početku 1943. godine kod novačenja u Oružane snage Njemačke iznio prigovor savjesti te odbio pod oružjem služiti nacionalsocijalizmu, započinje njegova po svemu iznimna životna priča. Franzov šestomjesečni boravak u austrijskim pa njemačkim zatvorima obilježen je otporom i borbom za istinu, vjeru i ljubav, bez kojih Franz nije mogao zamisliti svoj život. Na isti način nije želio izbjeći ni smrtnu kaznu, koja je izvršena osobito okrutnom egzekucijom pod giljotinom u berlinskom zatvoru Brandenburg Havel 1943. godine.Životna priča Franza Jaegerstattera neodjeljiva je od vremena u kojem je nastala i režima pod kojim je završena, ali istovremeno svojom dubokom humanosti potpuno nadilazi i vrijeme i mjesto svojeg odigravanja. Predstava „Franz“ u tom se smislu naslanja na biografske podatke iz života Franza Jägerstättera, kao i na pisma te druge zapise kojima je nastojao obrazložiti svoju moralnu i ljudsku poziciju, u borbi za vlastita uvjerenja, a s velikim osjećajem poniznosti pred samim životom, pojasnio je autor teksta Tomislav Zajec.U vrijeme kada je gotovo općeprihvaćen stav da su religije te koje ljude razdvajaju i tjeraju u krvave ratove i uzajamno istrebljenje i te kako je dragocjeno svjedočanstvo o čovjeku koji je, istinski nasljedujući suštinske postulate svoje vjere, shvatio da je bolje izgubiti svoj život nego pregaziti Božju zapovijed ljubavi. Danas kada u Rusiji tisuće ljudi bježi pred mobilizacijom za agresorski rat u kojem, između svih ostalih manipulacija, svećenici obećavaju potpuni oprost grijeha svima koji poginu u borbama za nezakonitu okupaciju tuđeg teritorija, primjer Franza Jaegerstaettera jasno ukazuje da je i opet riječ o samo još jednom od bezbrojnih slučajeva temeljnog nerazumijevanja naše duhovnosti i krivog tumačenja kršćanskog nauka, povijesnog nesporazuma koji bi nas, ne osvijestimo li ga, u konačnici mogao koštati cijele jedne civilizacije koja je na tom nauku stasala. Velika je povlastica o takvome čovjeku raditi predstavu, gajeći pritom duboko u sebi tračak nade da bi ona, bar u nekom svome sitnom malom tragu, tom tako potrebnom osvještenju možda mogla i pridonijeti, naglasio je redatelj Rene Medvešek.

Atrij &TD-a / Polukružna dvorana &TD-a / Ulaznice/ ULAZNICE.HR / Facebook/Redatelj: Dražen KrešićAutor dramskog predloška: Vid LežDramaturginja i producentica: Katarina KrešićAutori glazbe: Antun Aleksa, Vid Lež i Katarina KrešićKoreografkinja: Melisa BeqajScenograf: Martin ŠatovićKostimograf: Josip ĐerekOblikovatelj tona: Dino BrazzoduroAsistentica produkcije: Margareta IvošDizajner vizuala: Ivan StanišićFotografi: Mia Cvitković, Urh Pirc, Luka Dubroja i Martin ŠatovićKoprodukcija: Trupa OvoOno, RadioTeatar, Akademija dramske umjetnosti i Teatar &TDPredstava je nastala kao diplomski ispit Katarine Krešić na studiju produkcije scenskih i izvedbenih umjetnosti na Akademiji dramske umjetnosti pod mentorstvom red. prof. art. Snježane Banović.Predstavu su podržali: Turistička zajednica Grada Zagreba, Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu i Zaklada „Kultura nova“.IGRAJU:Domagoj IvankovićIgor JurinićMaruška ArasLuka KnezTea HarčevićGoran Vučko / Ivan SimonPutujuća kazališna trupa OvoOno zavidnih glumačkih i glazbenih vještina pokušat će odigrati apsurdni dramski tekst „Kralj Ubu“ autora Alfreda Jarryja. Zbog prepirki i nadmetanja unutar trupe, ovaj put možda nećete saznati kako se iz okova Tate Ubuja oslobodio Satnik Sprdnjak, ali zato možete svjedočiti njihovom veličanstvenom neuspjehu.Putujuća trupa OvoOno skupina je profesionalaca koja hoda po sajmovima i igra predstave za groš, kunu, euro, sir, naramak drva ili što se već nađe. Šarolika lepeza karaktera predvođena je umjetničkim direktorom Sforzzandom, a u stopu ga prate prvakinja i diva Maruša, pakleni tandem Sven i Enzo (dežurni ljubavnici, vojnici i slično), siromašna vježbenica Marija (kojapo potrebi može biti i scenografija) te najnovija akvizicija trupe, Gordan. U Gordana se polažu velike nade, a zavidnog talenta i ambicije je itekako svjestan. I ne boji ih se pokazati.Ove sezone trupa se pozabavila kanonskim proto-avangardnim tekstom Kralj Ubu. Pseudo povijesna parodija ismijava društvo, njegovo uređenje i autoritete. Pogotovo autoritete. Pogotovo autoritete s velikom ambicijom. I ne boje se to pokazati. U sumanutom nastojanju da odigra ovu komediju, trupa OvoOno upada u kovitlac neplaniranih situacija koji ih torpedira u svim smjerovima odjednom. Što je ta trupa uopće i zna li išta o kazalištu ili nas samo pravi budalama? Ili baš želi da to mislimo? Što su sve spremni napraviti za malo aplauza vidi se u frankenštajnu od komada Ubu Ovo Ono!CJENIK USLUGA TRUPE OVOONO:Usluga CijenaKomedija s glazbenim dvotočkama………………. 52 ništavleraFrančezarija na balkonu…………………………… -6 ništavleraDernjava po rođendanima…………………………. 1 piva po decibeluSrednji servis………………………………………. srednje skupoEko predstava s recikliranim forama………………. duplo višeVege predstava bez safta…………………………… 0,5 l juhe od rajčiceŠtrihanje povijesti bolesti…………………………. 1 uvrijeđena gospođaEmajliranje šmira………………………………….. sjeme magičnog grahaZmiulja……………………………………………….. koliko treba

Ulaznice kupite na blagajni Kerempuha koja radi od 10 do 20 sati te online na https://kazalistekerempuh.mojekarte.hr/hr/bestije/ulaznice-617326.html.Režija: Kristina GrubišaDramaturgija: Karla LekoIgraju: Igor Golub, Luka Knez, Lara Nekić, Alma Prica, Marin Stević, Ema ŠundeScenski pokret: Una Matija Štalcar-FuračScenografija: Matej KniewaldKostimografija: Marijana CigićOblikovanje svjetla i video: Martin ŠatovićGlazba: Nikola KrgovićDizajn: Mislav LešićVideo: Lucija Brkić i Dora ČaldarovićReklamni song: Ivan ŠpanjaProducent: Igor Markić-NikolacInspicijentica: Zrinka BačićNeimenovano dalmatinsko malo mjesto. More, sunce, masline, malobrojni stanovnici koji njeguju tradiciju i vrijeme provode u zajedničkom druženju. To je sve što Stranac koji zakorači u ovo mjesto isprva pronalazi. Iako se more vidi tek s vrha najviše planine, sunce s pojavom prve bure postane zubato, a rijetke biljke okružuje kamen i krš, autentičnost i polagani ritam života stanovnika toliko ga oduševe da se odluči zadržati dulje od planiranog. Mjesto koje je na prvi pogled odisalo isključivo vedrinom i spokojem, s vremenom će pokazati i svoje druge strane. Izmjene godišnjih doba, naglasit će surovost podneblja, te otkriti brojne pokušaje mladih stanovnika da u rutini svakodnevice stvore prostor za vlastite ideje, snove i želje. Bilo da su u sukobu sa starijima ili pred njima osjećaju strahopoštovanje nametnuto odgojem, ono što sve mještane drži na okupu jest ovisnost jednih o drugima te njegovanje ritualnih praksi osmišljenih upravo u svrhu osnaživanja zajednice čiju će dinamiku odnosa Stranac itekako poremetiti.